JAVNE FINANCIJE (UVOD)

U širem smislu financije predstavljaju znantvenu disciplinu, u kojoj se nalaze:
  • javne financije
  • monetarno-kreditne financije
  • međunarodne financije
  • poslovne financije.
Što je manje novca u optjecaju zemlja je razvijenija.
U užem smislu pod pojmom financije podrazumijevaju se samo javne financije.
Korijen riječi od lat. Finare=finatio (franc).

Javne financije

  1. znanstvena disciplina koja izučava prikupljanje, raspodjelu i trošenje novčanih sredstava koja služe za zadovoljavanje javnih potreba države, njenih teritorijalnih zajednica.
  2. - kao znanstvena disciplina javlja se krajem 19. st. Do tada se to izučavalo u političkoj ekonomiji.
Riječ FINANCIJE potiče od lat. Finire/finare = plaćati i povijesno je imala 3 značenja;
  • plaćanja; oko 14.st. bio je to pojam za novčane i burzovne transakcije;
  • u srednjem vijeku onaj koji se bavio finacijama bio je lihvar;
  • d 19.st. riječ financije vuče za sobom financijske transakcije.

Financiranje države i drugih javno-pravnih tijela

OBJEKT izučavanja je nacionalni dohodak ili domaći bruto proizvod
Država u nacionalnom dohotku pronalazi izvore financiranja koje prinudno zahvaća (uzima) radi zadovoljenja općih, javnih potreba
U feudalnim državama cijeli je dohodak bio feudalčev/robovlasnikov, tu zapravo nije bilo nacionalnog dohotka, ali su postojali nameti/dražbine koje su bile prisilne naravi
U kapitalnim zemljama izvori financiranja su širi/veći jer su i zadaci/funkcije države veće

FAZE KAPITALIZMA(države su se bavile):

  • financiranje državne uprave, unutrašnje i vanjske sigurnosti i nekih neprivrednih/neprofitnih djelatnosti
  • kasnije faze kapitalizma-države svjesno ulažu i zahvaćaju dio gospodarskog života, usmjeravaju ga i utječu na pravce razvoja
  • uplitanje države u gospodarstvo zove se državni intervencionalizam; ova nova dimenzija izučava se kao pojam financijske politike(Finance Policy) to su mjere, postupci, načini, s ciljem postizanja određenog cilja.

Dobro =nešto što služi za zadovoljenje određene potrebe
Javno dobro – dobro koje služi za zadovoljenje zajedničke, javne, društvene potrebe
Potreba =nedostatak nečega, želja za posjedovanjem, korištenjem, upotrebom nečega
Javna potreba – odraz stupnja društveno-ekonomskog razvoja neke zemlje u suvremenoj državi javne potrebe proizlaze iz činjenice da države postoje pa ih ona svojim postojanjem uvjetuje i zahtjeva njihovo zadovoljenje.

VRSTE JAVNIH POTREBA:


  1. javne potrebe o kojima se brinu državni organi, javno-pravna tijela
  2. javne potrebe koje zadovoljavaju pojedinci kao fizičke osobe
    Tko će zadovoljavati javne potrebe ovisi o :
    1. društveno-političkom uređenju zemlje
    2. prirodi same potrebe (vojska – država)
    3. materijalnim sredstvima koja pojedincu u tu svrhu stoje na raspolaganju
  3. odložive javne potrebe (ako financijski aspekt omogućuje odgađanje javne potrebe)
  4. neodložive javne potrebe su u prioritetu jer njihovo nezadovoljavanje može prouzročiti negativne posljedice za cijelu državu.

FINANCIJSKA AKTIVNOST je predmet izučavanja javnih financija.

Ona predstavlja aktivnost države, administrativno teritorijalne zajednice, javnih ustanova i drugih javno-pravnih tijela i organa usmjerena za pribavljanje, raspodjelu i trošenje sredstava namijenjenih financiranju zadataka i mjera stavljenih u njihovu nadležnost.
RH je ustrojena kao republika, teritorijalne administrativne jedinice su županije (20+1), gradovi (160) i općine(540).

Financijska aktivnost javnog sektora se razlikuje od financijske aktivnosti privatnog sektora, a te razlike su sljedeće:

  1. država i druga javno-pravna tijela pri obavljanju svojih zadataka ne4 rukovode se zahtjevom da moraju ostvariti profit, kod privatnog sektora je suprotno.
    Suvremene države trebaju sve više novca za zadovoljavanje javnih potreba, a razlozi su:
    1. Povećanje broja stanovnika
    2. Veći izdaci za zdravstvo, invalidno, socijalno osiguranje
    3. Produljenje godina života
    4. Povećani izdaci za školstvo
  2. država i druga javno-pravna tijela se ne rukovode načelom "činidba za protučinidbu", tj. usluga za protuuslugu(većina javnih prihoda nije distancirana-nije im određena točna namjena trošenja).
  3. djelatnošću države i drugih javno-pravnih tijela zadovoljavaju se većinom potrebe nematerijalne prirode
  4. javni sektor koristi prihode koji uglavnom imaju prisilni/prinudni karakter, kod privatnog sektora je prisutna dobrovoljnost
  5. osnovno načelo djelatnosti javnog sektora je zadovoljavanje potreba većeg broja ljudi, prisutan je opći karakter zadovoljavanja
  6. odlučivanje o javnim prihodima i rashodima povjereno je određenom predstavničkom tijelu (Parlament, Sabor)